Prozni tekstovi
Details
- Details
-
Category: Izbor proze
-
Published Date
-
Written by Administrator
-
Hits: 866
Jutro je. Nebom se protežu snježnobijeli oblaci, sunce sja svom svojom snagom. Tek poneka ptica proleti slobodno nebom. Mir... Tišina... Blagost... U livadi raste jedan cvijet. Ime mu je Maslačak. I on se budi. Širi svoje latice, polako, ali sigurno prema suncu.
Sunčeve zrake dopiru do njegovih latica. Nije on u toj velikoj livadi sam. Tu je mnogo različitog cvijeća, mnogo starih maslačaka. Nikome od njih sunčeva svjetlost nije bila važna. No, on nije bio kao ostali. I pomalo im je bio čudan. Dok se ostalo cvijeće divilo vlastitoj ljepoti, mali Maslačak divio se beskrajnom plavetnilu neba i toplini sunca.
Raspršuju se i posljednje kapi rose... Njegov pupoljak se sve više otvara dok njegov cvijet nije po prvi put ugledao sunčevu svjetlost. Toliko mu se svidjelo sunce da ga je svojim žutim cvijetom pratio za njegova sjaja. Kad se spustila noć, Maslačak je zaspao s nadom u novi dan. Zaspao je radujući se novom danu prepunom sunca. No, sljedeći je dan bio tmuran. Crni su se oblaci nadvili nad livadu. Maslačak je toliko žudio za suncem. Svojim ga je cvijetom tražio nebom. U jednom je trenutku ugledao sunčeve zrake kako paraju oblake. Oblaci kao da su se istopili. Svjetlost je ponovno zavladala.
Jednog dana, Maslačak se pretvorio u pahulju. Lagani ga je povjetarac odnio prema nebu, prema suncu. On je bio sretan jer je krenuo prema svjetlosti koja ga je budila svakog jutra i koja ga je čuvala i kad je spavao. Ta svjetlost je bila izvor njegova života.
(Život jednog maslačka, Osvit, lipanj 2003.)
