Prozni tekstovi

Čarolija malenih koraka

Detalji

Kategorija: Izbor proze

Datum objave

Napisao/la Josip

Hitovi: 298

    Koračam tiho i mirno ulicama grada. Subotnje je poslijepodne. Sunce je obasjalo hrpice snijega i lagano ih topi. Igra svjetlosti s blještavilom sniježnog pokrivača čini čaroban ugođaj. Promatram svijet oko sebe; ljude, prirodu, nebo, vjetar koji zanosno šušti ogoljelim krošnjama...
     Punim plućima udišem oštar zimski zrak. Danas je u mojim mislima svijet idealan. Ni sama ne mogu vjerovati da sam od svakodnevne žurbe uspjela pobjeći. Barem na trenutak. Smješkajući se, laganim koracima hodam niz ulicu. U jednom trenutku u zbilju me vraćaju slučajni prolaznici; prodavačica na kiosku kojoj je već dosta ljudi i namrštenim licem otprati svaku ljudsku pojavu koja joj se približi, bračni par koji svu svoju energiju troši na žučne razmirice i rasprave, dječaci koji još i nisu počeli živjeti, a već proklinju život i sve njegove vrijednosti, beskućnici koji tumaraju ulicama besciljno. I pitam se što se to oko mene događa.
     Otkud ta malodušnost koja je zavladala svijetom. Gdje je ona radost življenja koju ja nosim u sebi? Postoji li uopće onaj jutarnji ushit i veselje zbog sunca kojim je započeo novi dan? Kad bolje razmislim, cijenimo li svaki novi dan koji nam je poklonjen? Živimo li u prošlosti ili u budućnosti, a sadašnjost nam kao pijesak curi kroz prste? Teško mi je dokučiti što je potrebno da ljudi postanu sretniji. Što je zapravo sreća? Isus nas uči da budemo sretni i da nam nisu potrebne revolucije i velike reforme da promijenimo svijet.
     Dovoljno je uživati u svakom danu koji nam je dan i činiti dobra djela ispunjena ljubavlju prema malim stvarima koja će služiti bližnjima i na slavu Gospodinu.

(Čarolija malenih koraka, Osvit, srpanj 2004.)